ODGOJ DJECE-pr.Ahmed ef.Purdić

SAČUVAJMO SVOJU DJECU OD VATRE

 Svoju djecu smatramo najvećim dunjalučkim  bogatstvom, međutim, da li se tako i odnosimo prema njima? Koliko vremena provodimo sa svojom djecom, a koliko uz televiziju, automobil, kahvu, beskorisnu priču...? Zavaravamo se misleći da smo im, ako im osiguramo materijalnu egzistenciju, pružili sve i da smo svoju obavezu prema njima ispunili. Ali, nije tako!

Djeca imaju potrebu za pažnjom, ljubavlju, razgovorom... Mi se za svaki posao pripremamo, a što je posao važniji i unosniji i pripreme su temeljitije i duže. Imajući u vidu spomenuto, nameće se pitanje: koliko se pripremamo za odgoj naše djece i budućih generacija? Nije dovoljno da djecu upišemo u školu ili na mektebsku nastavu i da smatramo kako smo time ispunili svoju obavezu prema našem najvećem blagu.

   Uzvišeni Allah kaže:

 „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ Et-Tahrim, 6.

Tumačeći ovaj ajet Alija, r.a., je rekao: „Naučite ih, i lijepo ih odgojite“

Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Svi ste vi pastiri i svi će te biti pitani za ono što vam je povjereno.“

Abdullah ibn Omer, r.a., je rekao: „Odgoji svoga sina jer ćeš biti pitan kako si ga odgojio i šta si ga naučio, a on će biti pitan je li ti dobročinstvo činio i pokoran bio.“

            Et-Tirmizi, u mursel predaji, bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne može otac ostaviti niti pokloniti svome djetetu ništa vrednije od lijepog odgoja.“

Kako to postići? Ovdje ćemo ukazati na faktore koji ostavljaju najveći utjecaj na djecu, te na neke metode kojih treba da se  pridržavamo u odgoju naše  djece.  

 LIČNI PRIMJER

 Znamo da djeca vole oponašati starije jer se tako i oni osjećaju zrelijim i važnijim. Zato, kada razvijamo korisne i dobre osobine djece i podstičemo ih na njih, mi, svojim ponašanjem, treba da im budemo primjer za to. Alija, r.a., je rekao: „Ko želi da bude vođa ljudima neka pouči sebe prije nego što počne druge poučavati i, neka poučava svojim postupcima više nego što to radi svojim jezikom (riječima).“

Kada su Aišu, r.a., pitali kakav je bio moral Allahova Poslanika, ona je odgovorila da je njegov moral bio Kur'an, što znači da je on kur'ansko učenje pretočio u praksu. Treba da budemo svjesni da djeca pomno prate naše ponašanje i da puno brže uče iz naše prakse nego iz naših riječi. To je dodatni razlog da vodimo računa o svojim postupcima jer se naša djela ne smiju razlikovati od riječi.

Besmisleno je djetetu zabranjivati pušenje i govoriti koliko pušenje šteti ako to roditelji rade svakodnevno ili, još gore, ako šalju dijete u prodavnicu da im kupi cigarete. Nema velike koristi govoriti djetetu da je laž loša osobina i da je zabranjeno lagati ako roditelji ne govore istinu pred svojim djetetom, ili ako ga obmanjuju, makar se radilo i o obećanju da ćemo mu nešto kupiti. Muhammed, a.s., kaže: „Ko kaže svome djetetu: 'Dođi, dat ću ti... , a ne dadne mu ništa, i to je laž.“

      Koliki utjecaj ima lični primjer i kako on djeluje, čak i na odrasle, možemo vidjeti iz događaja koji se desio za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.. Kada je, šeste godine po Hidžri, Poslanik, s.a.v.s., potpisao na Hudejbiji ugovor s idolopoklonicima, tražio je od ashaba da zakolju kurbane (koje su vodili sa sobom) i da se ošišaju, kao da su obavili umru. Niko od njih to nije učinio s obzirom da nisu obavili umru jer su ih idolopoklonici spriječili u tome. Poslanik, s.a.v.s., požalio se zbog toga svojoj supruzi Ummi Seleme, r.a, a ona mu je rekla: „Allahov Poslaniče, ako hoćeš da to urade, izađi i ne govori nikome ništa, nego ti prvi zakolji svoj kurban i pozovi nekoga da te ošiša.“ On je tako i učinio. Kada su to vidjeli,  ashabi su se odmah pokrenuli i uradili isto što i on.

DRUŠTVO

 Dijete najprije počinje učiti od svojih roditelja jer su to prve osobe koje ono upoznaje i s kojima provodi najviše vremena. Kasnije, kako dijete odrasta, broj osoba s kojima ono  komunicira postaje znatno veći. Tu, prije svega, mislimo na ostale članove porodice, te vršnjake u školi, na ulici i sl. ...  Utjecaj roditelja je u početku veliki, ali kako dijete odrasta, u većini slučajeva, taj utjecaj slabi i drugi preuzimaju primat. U početku, roditelji su jedini uzor i dijete misli da njegov roditelj sve zna i da sve može riješiti. Kasnije, dijete sve više vremena provodi sa svojim društvom a sve manje s roditeljima tako da njihov utjecaj na njega opada. Dijete od djeteta brzo uči, jedno drugo oponaša i u prisnijoj je vezi nego s odraslim osobama. Otuda Poslanik, s.a.v.s, kaže: „Vjera čovjekova je  vjera njegovog prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim se druži.“ U društvu se dosta može naučiti, i dobrog i lošeg, i društvo nekada može navesti čovjeka da uradi nešto inače ne bi nikada uradio. Allahov Poslanik, a.s, primjerom nam pojašnjava kakav utjecaj ima društvo na pojedinca. On kaže: „Primjer dobrog i lošeg prijatelja (sagovornika) je kao primjer prodavača mirisa i kovača...

LIJEPA RIJEČ (SAVJET)

 Savjetom ili lijepom riječju  treba u djeci usađivati ljubav ljubav prema dobru i odvraćati ih od onog što je ružno. Davanje savjeta je metoda koju su primjenjivali svi Božiji poslanici u kontaktu sa svojim porodicama i narodima:

„Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: "O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (Lukman, 13)

 U slučaju davanja savjeta treba paziti da ne povrijedimo ličnost osobe kojoj upućujemo savjet. Pravilo je da ti je savjet pružio onaj ko to učini tajno. Ako to učini javno, on te je osramotio. Prilikom davanja savjeta poželjno je da se koristimo sljedećim metodama:

A)    Priča: koristiti se poučnim istinitim pričama. Takav oblik savjetovanja je najpodesniji za djecu, ali ga i odrasli vole jer se lahko zapamti. Poslanik, s.a.v.s., se, također, njime koristio. Poznata su njegova kazivanja o trojici ljudi koji su ostali zatrpani u pećini, ili kazivanje o čovjeku koji je ubio devedeset i devet ljudi i sl. I Kur'an se koristi ovom metodom.

B)     Dijalog (razgovor):  Razgovorom pokazujemo da nam je stalo do našeg sugovornika tako da djetetu pokazujemo da nam je ono važno. Osim toga, na taj način saznajemo kolika je njegova spoznaja i privlačimo njegovu pažnju

C)    Upućivanje savjeta navođenjem primjera. Navodeći lijepe primjere mi svoje dijete možemo podstaknuti i pobuditi želju da se i ono tako ponaša. Poslanik, s.a.v.s., je ashabima često navodio primjere kako bi im približio određene vrijednosti.

D)    Savjetovanje uz korištenje crteža: Poslanik je pred ashabima povukao jednu crtu i rekao: „Ovo je Allahov put.“, zatim je s desne strane te crte povukao još dvije i sa lijeve dvije, i rekao: „Ovo su šejtanovi putevi.“ Mi danas imamo više mogućnosti jer postoje savremena tehnička pomagala koja nam omogućuju da djecu pomoću igre naučimo nečemu. Postoje bojanke, slikovnice, kao i crtani filmovi s islamskom tematikom.

E)     Upućivanje savjeta uz praktičnu primjenu. Nekad treba javno pozvati dijete i praktično mu pokazati neku vještinu ili izvršiti dobro djelo. Poslanik je jednom klanjao na minberu i onda se okrenuo prema prisutnim, rekavši: „O ljudi, ovo sam učinio da biste mene vidjeli i naučili kako klanjam.“ Hadis bilježi El-Buhari.

F)     Koristiti se povoljnim prilikama i povodima za upućivanje savjeta. Ako savjete upućujemo u odabranim trenucima oni će duže ostati u sjećanju i lakše će biti prihvaćeni. Muslim bilježi hadis u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prolazio pored uginulog magarca, uzeo ga za uho i upitao prisutne: „Ko želi dati za njega jedan dirhem?“ Ne želimo za njega dati ništa. Šta da radimo s njim?“, upitaše ashabi. Želite li da bude vaš? – upita Poslanik. Tako mi Allaha, i da je živ ovoga bi čulu bilo sramota imati, a kamoli mrtvog, rekoše. Tada Allahov Poslanik zaključi: „Tako mi Allaha, sva ovozemaljska dobra Allahu su manje vrijedna nego što je ovo vama.“

G)    Usmjeravanje na prava i važnija pitanja. Djeca uče i imaju potrebu da dosta pitaju. Statistika kaže da 15 posto našeg govora čine pitanja. Djeca često znaju biti i dosadna postavljajući pitanja, ali mi njihova pitanja ne smijemo omalovažavati nego treba da im tačno odgovorimo i podstičemo ih,  a ne da suzbijamo njihovu znatiželju. Na taj način u njima treba razvijati želju za naukom i spoznajom a njihova pitanja usmjeravati na ono što je korisno. Allahovog Poslanika neko je upitao kada će biti Sudnji dan, našto je on odgovorio: „Šta si spremio za taj dan?“ „Ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku.“, odgovori on. Tada mu Poslanik reče: „Bit ćeš s onim koga voliš.“

 NADGLEDANJE

 Odgoj djece ne možemo svesti samo na poučavanje i savjetovanje, potrebno je i da pratimo primjenu onog što djeca nauče. Poslanik kaže: „Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado (ono što vam je povjereno).“ Kao što svjestan pastir ne može napustiti svoje stado već mora biti uz njega i stalno ga paziti, tako i roditelj treba da nadgleda svoje dijete – kako i koliko primjenjue ono što je naučilo. Omer ibn Ebi Seleme, r.a., djetinjstvo je proveo u kući Allahova Poslanika, s.a.v.s. On kaže: Dok sam jeo rukom sam čeprkao po cijeloj posudi. Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Mladiću, spomeni Allaha, (prouči Bismillu), jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.“

Ne bi se smjelo desiti da roditelj upiše dijete u školu ili na vjersku pouku, a da godinu dana ne upita za njega, njegovo učenje, ponašanje i redovnost.

Ili još gore, da roditelj ne zna šta njegovo dijete uči, kakve knjige i časopise čita i sl. To ne znači da roditelj treba uhoditi svoje dijete, ili pretresati njegovu tašnu i odjeću, nego treba razgovorom, posjetama školi/mektebu i, koristeći se drugim metodama, prati njegovo ponašanje.

 NAGRAĐIVANJE I KAŽNJAVANJE

Tokom odgojnog procesa ukazat će se potreba da svoje dijete – ili nagradimo za dobar postupak, ili, eventualno, kaznimo za loš.  Treba znati da je kazna sredstvo pomoću kojeg nekog odvikavamo od lošeg ponašanja i tim sredstvom koristimo se tek na kraju, nakon što smo taj problem pokušali riješiti drugim sredstvima. Osim toga, pri odgoju se ne možemo koristiti samo kaznom, jer ona samo odvikava od ružnog i uz nju se treba koristiti drugim metodama kako bismo dijete navikli na lijepo ponašanje. Naprimjer, ako dijete slaže i mi ga kaznimo, nismo tim svojim postupkom doprinijeli da dijete voli istinu i da ne laže.

Nagrađivanje i kažnjavanje međusobno se dopunjuju. U konkretnom slučaju, moramo znati tri zlatna pravila:

  1. Lijep postupak treba odmah nagraditi. Samo nagrađivanje podstiče dijete na dobra djela, uči ga da je to što je uradilo pozitivno i zato treba da bude nagrađeno što prije jer će to imati više utjecaja na njega. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Dajte nadničaru njegovu zaradu prije nego što mu se znoj osuši.“
  2. Ne smijemo, indirektno ili nesvjesno, nagrađivati loš postupak. Ako to uradimo, dijete će taj loši postupak ponavljati. Naprimjer, dijete ne ode na spavanje u određeno vrijeme nego ga mi pustimo da i dalje gleda televiziju. To je indirektno nagrađivanje za loš postupak.
  3. Za loše postupke  ne smijemo dijete kažnjavati žestoko i grubo. Kao što je spomenuto, kažnjavanje je sredstvo da se dijete odvikne od lošeg ponašanja i nije cilj da se dijete tako ponizi ili mu se nanese bol. U odgoju uvijek treba preferirati sistem nagrađivanja.

 RAZLIČITE VRSTE NAGRADA

  1. Nagrade materijalne prirode, igračka, novac i sl. ... Ne treba pretjerivati s ovim vidom nagrađivanja kako djeca ne bi postala materijalisti. I drugi vidovi nagrađivanja postižu značajne efekte jer djeci daju samopouzdanje.
  2. Pohvala lijepom riječju.
  3. Maženje, po glavi, naprimjer.
  4. Ukazivanje pažnje djetetu, da se s njim poselami, upita šta ima u školi i sl.
  5. Prihvatanje mišljenja, pogotovo nakon što dijete napuni deset godina.
  6. Povećanje džeparca, ako je npr. ostvarilo neki uspjeh u školi.
  7. Pohvaliti dijete pred drugim, ali naglasiti da je to zbog učinjenog dobrog djela, naprimjer, jer je svoje igračke dalo prijatelju.
  8. Odvajanje vremena za igru s djetetom, poljubac i uzimanje u krilo
  9. Učenje dove za dijete.

Kažnjavanje je posljednja metoda koja se primjenjuje u odgoju. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Poučavajte djecu namazu u sedmoj godini, a udarite ih zbog njega u desetoj godini.“ Vidimo da Poslanik kaže da djecu fizički kažnjavamo zbog namaza, koji je najvažniji u životu vjernika, tek u desetoj godini, pa kada bi tek trebalo koristiti se fizičkim kažnjavanjem  za ono što je manje važno!?

Batinanje nije jedini način kažnjavanja, naprotiv, i kažnjavanje i nagrađivanje mogu se realizovati na više načina. Uzimajući u obzir da djeca nisu ista nego da se razlikuju po bistrini uma, naravi i po mnogo čemu još, otuda su i metode kažnjavanja različite.

MOGUĆI NAČINI KAŽNJAVANJA

  1. Žestok i ljutit pogled
  2. Nakašljavanje
  3. Pohvala drugog djeteta pred onim koje je pogriješilo, pod uslovom da je to:

a)      Samo radi ukora

b)      Samo ako su djeca približno istih sposobnosti i godina

c)      Rijetka praksa

  1. Specifična zabrana (odlaska na igru, ekskurziju i sl.)
  2. Ograničena izolacija (za djecu od tri do šest godina), da se npr. na vrlo kratko vrijeme dijete ostavi na neko mjesto u sobi da miruje. Dijete ne smijemo ostavljati sāmo.
  3. Zanemirivanje (naprimjer, otac je čuo da je dijete pogriješilo pa ne komunicira s njim kraći period)
  4. Prijetnja fizičkim kažnjavanjem, pod uslovom:

a)      Da se to ispuni ako dijete ponovo pogriješi

b)      Da se djetetu ostavi vrijeme da se popravi

c)      Da je onaj ko prijeti u stanju da prijetnju i izvrši

  1. Kritika
  2. Povlačenje za uho ili blag udarac. Poslanik je povukao za uho dijete koje je majka poslala da odnese grožđe, a ono ga je pojelo.
  3. Jači udarac. To je posljednje sredstvo i dozvoljeno ga je primijeniti uz sljedeće uvjete:

 a) Nakon što su iskorištena prethodna sredstva

 b) Odgajatelj ne kažnjava kada je ljut jer bi mogao ozlijediti dijete

 c)  Ne smije se dijete tući po osjetljivim dijelovima tijela kao što su lice, stomak, grudi i  sl.  Allahov Poslanik je izričito zabranio udaranje po glavi. Čak se ni životinja ne smije udarati po glavi kako se ne bi oštetila njena čula.

 d) Kada prvi put pogriješi, djetetu treba oprostiti i pružiti mogućnost nekom drugom da posreduje, uz obećanje djeteta da to više neće činiti.

 e) Da odgajatelj lično fizički kažnjava, a ne brat ili neko drugi jer to može uzrokovati mržnju među djecom.