KUJAVĆE

Iza Dobrinjskog polja i  stjenovitog Mačuha, nedaleko od razmeđa visočke i kakanjske općine, a prije industrijske zone i Termoelektrane, u rijeku Bosnu se, s njene lijeve strane, ulijevaju dva potoka: Papratski i Kujavački. U njihovim dolinama smještena su sela Papratnica i Kujavče.

 Kujavče je manji džemat sa sedamdesetak domaćinstava i stotinjak članova Islamske zajednice. Iznad ovog sela nalazi se brdo Vrana na kojem je, u vrijeme srednjovjekovne Bosne, bilo smješteno utvrđenje kojim je vladala kraljica zvana Ku(l)java (noseća), po kojoj je i selo dobilo naziv Kujavče.

Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća dr. Pavao Anđelić istraživao je ovo područje i naišao na ostatke rimske cigle i crijepa. Kako navodi Đoko Mazalić u jednom svom tekstu, na Vrani je bio smješten srednjovjekovni grad, a jedan zaljubljenik u prošlost naše zemlje kaže da je ‘na Vrani bio grad u kojem je živio sestrić kralja sa Bobovca, da su Turci sgrad zauzeli noću i da su stanovnici koji su protjerani iz grada govorili ″ Dabogda se zvao grad Crna Vrana’″.

        Pretpostavlja se da je kraljica Kujava živjela oko 1415. god. u vrijeme previranja i borbe za vlast na Bobovcu te da i samo selo Kujavče postoji još od tog vremena.

        Selo Kujavče je samostalan džemat, ima svoju džamiju, imamsku kuću te nekoliko vakufskih imanja. Vrijeme izgradnje džamije nije poznato, pretpostavlja se da je stara koliko i samo selo, tj da postoji još od vremena dolaska Turaka na ovo područje.

        Džamija je više puta renovirana tokom svoje historije, a jedan od najznačajnijih zahvata na njenoj obnovi pokrenuo je aktuelni saziv Džematskog odbora. Uz angažman vlastitih sredstava džematlije su ugradile novu stolariju i  obnovile fasadu, renovirale unutrašnjost džamije i učionice za mektebsku nastavu, nabavile novo ozvučenje, postavile ogradu oko harema džamije, te radile i na imamskoj kući i vakufskim parcelama.

        Pošto je munara u lošem stanju, želja je džematlija da se, ako Bog da, u narednom periodu renovira ili iznova izgradi munara.

        Džemat ima i svoje mezarje Mezarje, u blizini  Termolektrane, s desne strane starog puta za Kakanj, uz rijeku Bosnu.

        Mektebska nastava odvija se dva dana sedmično u učionici koja je u sastavu džamije. Polaznici mektebske nastave pripremili su u toku ramazana tri prigodna programa: za prvu, sedamnaestu i dvadest sedmu noć tog mubarek mjeseca.

        U proteklih tridesetak godina imami u Kujavču bili su:

Hajrudin-ef.Lopo, Muhamed-ef. Purišević, Rahman-ef. Skejić, Edhem-ef. Ahmetagić, Mustafa-ef. Fetić, Mehmed-ef. Šljivo, Kasim-ef. Kadić i Ramiz-ef. Dumonjić.

        Dužnost imama trenutno obavlja Ermin-ef. Zahirović koji, mimo imamsko-muallimskih obaveza, aktivno sudjeluje i u svim drugim vrstama zajedničkog rada s ciljem poboljšanja uslova za život u selu. Nedavno su okončani radovi na izgradnji kanalizacione mreže, gdje je ovaj vrijedni imam bio predsjednik građevinskog odbora. Značajna je bila i uloga ovog mladog imama na ujedinjavanju mještana u vezi s projektom rekonstrukcije i korištenja vodovoda, te ponovne izgradnje asfaltnog puta kroz selo, za što se trenutno prikupljaju sredstva. Iako je riječ o relativno manjem džematu, za mještane Kujavča slobodno se može reći – sve se može kad se braća slože.

                                             GODINA USPJEHA NA SVIM POLJIMA

 Da upornost, trud  i zalaganje daju veoma dobre rezultate lahko je uočiti            džematu Kujavče, jednog od najmanjih džemata na području Medžlisa IZ Kakanj. Spoj vjere i iskren nijjet, te nastojanje da se poboljšaju vjerski i uslovi za življenje ovdje urađaju plodom. Protekla godina u ovom džematu bila je godina ogromnih napora, ali i godina značajnih rezultata.

 Džematski odbor je u proteklu godinu ušao s razrađenim planom aktivnosti koje je trebalo sprovesti u djelo. Prioritet je bila izgradnja nove kanalizacione mreže za džamiju i popratne objekte i taj posao je uspješno završen. Bitno je napomenuti da su kompletnu mrežu kanala iskopali mladići koji se jednom sedmično okupljaju u džamiji,  mektebskom klubu, nakon čega, skupa s imamom, idu na sportsku rekreaciju u obližnju školu.

Budući da je gasulhana, popratni objekat uz džamiju, bila u veoma lošem stanju, njena rekonstrukcija bio je sljedeći zadatak koji su Džematski odbor i džematlije uspješno završili.

Jedna od predviđenih aktivnosti Džematskog odbora bilo je i krečenje mektebske učionice, što je urađeno do početka nove mektebske godine.

Džematski odbor je u protekloj godini sačinio i dva interna pravilnika: jedan koji reguliše obaveze i dužnosti organa IZ u džematu Kujavče i drugi – pravilnik koji uređuje pravila u džematskom pokopnom društvu.

Cilj oba pravilnika je – što bolje sprovođenje pravila i obaveza i pružanje što kvalitetnijih usluga džematlijama.

 I u protekloj godini nastavljen je rad mektebskog kluba koji okuplja mlade. U februaru 2006. njihovi gosti bili su članovi srednjoškolskog hora koji predvodi profesor Eniz Kozlić. Oni su, tom prilikom, priredili prigodan program i  sijelo za omladinu.

Rad s omladinom nastavljen je i u ramazanu. Organizovana su dva iftara za mlade – jedan  koji je priredio “Merhamet” i drugi koji su organizovale žene i djevojke iz džemata. Gosti su tom prilikom bili mladi s Varde. Opća ocjena je da su to bila dobro organizovana, lijepa i ugodna druženja.

Najbolji mekteb na području Medžlisa Kakanj

 Kada je riječ o radu i rezultatima polaznika mektebske pouke, mora se istaći da su, nakon niza testova i obilaska stručnih komisija, polaznici iz Kujavča proglašeni najuspješnijim u mektebskoj 2005/06. god. na području medžlisa, što je izuzetno vrijedan  rezultat, naročito kada  se ima u vidu da su do prije samo pet godina bili među posljednjim.

Rezultati nisu izostali ni na takmičenju učača Kur’ana na nivou medžlisa. U kategoriji polaznika  do petnaest godina životne dobi drugo mjesto osvojila je Ismihana Hrusto.

Na kraju prethodne mektebske godine, po običaju, proučene su hatme a u ramazanu su polaznici mektebske nastave proučili dva mevluda – za 17. i 27. noć.

U ramazanu je organizovan zajednički iftar za polaznike mekteba, tj. za učenike sedmog i osmog razreda, što je izazvalo njihovo veliko oduševljenje.